ŠKOLE ILI STRATIŠTA
Kao i svaka normalna osoba potreseni smo jezivim ubojstvom sedmogodišnjeg djeteta te teškim ranjavanjem učiteljice i jos dvoje učenika usred škole, zadnji dan nastave pred Božić.
Ali, moramo se zapitati, nije li to bilo samo pitanje dana? Ili, kako da se nije desilo i ranije?
Nakon slične pa i gore beogradske tragedije prošle godine, shvatili smo da američki sindrom školskih pucnjava dolazi i kod nas.
U naše škole koje su inače kod nas sigurna mjesta i gdje nije bilo zamislivo da će netko neko dijete ili djelatnika u djeliću sekunde moći lišiti života.
Ovdje nije bilo čak ni pucnjave u američkom stilu.
U petak je u osnovnoj školi u Zagrebu poremećeni mladić nožem ubio jedno dijete, teško ranio dvoje djece, a učiteljicu je isprobadao, kažu mediji, 30 puta u prsa.
U prsa, iz blizine.
Ovdje ne treba toliko prozivati niti urlikati ni na školstvo ni na ministra Fuchsa, za razliku od onog slučaja u Savskom Gaju.
Ovako nešto je škola teško mogla spriječiti.
Naše škole su generalno prilično sigurne, iz iskustva vlastite djece znam da se ja, kao roditelj, NE MOGU samo tako ušetati. Naprosto ne mogu ući u školu, a da me na porti nisu evidentirali, počeli su tražiti čak i osobne.
Nažalost, isto tako iz osobnog iskustva znam da postoje škole gdje se roditeljima/rodbini/svima maksimalno ide niz dlaku i pušta ih se da šeću kud hoće, a da ih nitko ništa ne pita. Takve škole, nadam se rijetke, vrlo su protočne, nema kontrole tko od odraslih kad ulazi, a često ima i više ulaza. Neka se takve škole i njihova rukovodstva malo zapitaju je li takav pristup pohvalan.
Za ovaj tragični događaj prvenstveno su odgovorne zdravstvene institucije i ministar zdravstva.
Najviše zapravo liječnik koji se nonšalantno oglušio o molbe majke bolesnog mladića da ga ne puštaju van i nije smatrao da je nužno zadržati ga na zatvorenom liječenju, mladića koji je prijetio svojima i već se pokušavao ubiti. Navodno je iskusan u naručivanju posebno oštrih noževa s interneta.
Kako je moguće da netko takav hoda naokolo bez ikakvog nadzora? Kakve dnevne bolnice i bakrači otkud se bez problema odšeće kud želi?
Psihički bolesni devetnaestogodišnjak je bivši učenik škole u kojoj je u petak napravio pokolj. Nemoguće je da prije 4, 5 godina nije imao nekih psihičkih smetnji.
Nakon višegodišnjeg terora korona mjerama i maltretiranja djece te ovakve svakodnevne zatrovanosti internetom, raznim izopačenim sadržajima i iznimno agresivnim, nasilnim i krvavim igricama činjenica je da nikad nismo imali više djece s psihičkim problemima, od suicida do rezanja, depresija, anoreksija, nesanica….
Zašto se tom djetetu nije pomoglo na pravi način? Kako se nije prepoznala ozbiljnost njegovog psihičkog stanja? Ako ne tad, dok je još bio u školi, znali su očito u zadnje vrijeme.
Tko je zaista odgovoran za ovaj jezivi događaj?
I opet se vraćamo na progresivni ljevičarski program nametanja tolerancije i prihvaćanja svih i inkluzije svih u sve.
Tako nam se i u školama cijeli razredi muče jer ih pohađaju djeca koja trebaju ići u posebne škole i imati posebne programe. Pate ostala djeca, pate učitelji, pati i to dijete, koje nekad zna biti iznimno nasilno prema drugima, ali do kraja problem još zabetonira i zaguši institucionalna birokracija.
I nitko ne može ništa. Svi su nemoćni, beskorisni, impotentni i samo pričaju i mašu papirima. Jer, nesretna inkluzija.
U ovom sluđenom ozračju gdje više nikom ne smiješ reći ništa, svaka kritika ili tek bilo što što nije pohvala etiketira se kao govor mržnje. Hvale se i dižu u nebesa poremećene vrijednosti i spodobe koje ne znaju kojeg su spola, jesu li uopće osoba, životinja, predmet.
Na pijedestal se uzdižu sve izopačenosti ljudskog roda, hvali se i propagira spolna zbunjenost kod djece i mladih, potiče kod djece promjena spola, nameće hiperseksualizacija djece, uvodi pedofilija, propagira i hvali ekstremna debljina.
U Kanadi se i za blaži oblik depresije ili anksioznosti ljudima nudi eutanazija kao rješenje!
Ljudi koji su u neka normalnija vremena bili u psihijatrijskim institucijama sada su pred kamerama i dociraju ostalima, dosadno i gotovo ilegalno normalnima.
Kako u ovom sumanutom svijetu više može išta i itko normalno funkcionirati?
U svjetlu svega zadnjih desetljeća propagira se i preblag odgoj djece, svima su puna usta dječjih prava, ni učitelji ni roditelji već 10tak ili možda i 20 godina nemaju više nikakve alate kojima bi se mogli djeci postaviti kao autoriteti ili provesti kakvu takvu disciplinu.
Normalne ljudske vrijednosti i neki normalan odgoj koji uključuje zdrav, čvrst autoritet su se potpuno srozali.
I sad, nakon ovakve tragedije, što?
Zaključati škole? Kamere i nadzor nad djecom? Evo, od 7. 1. kažu da će zaključavati škole po direktivi. Nadamo se, samo izvana.
Moramo, ipak, jednu stvar osvijestiti i napomenuti. Ovo su sve opet izgovori za uvođenje dodatnih represivnih mjera nad ljudima i, u ovom slučaju, djecom. Otkidanje slobode življenja i kretanja, komadić po komadić.
Razmislite malo i o tome.
Pozivamo članstvo na mirni mimohod u Zagrebu u organizaciji reprezentativnih prosvjetnih sindikata (polazak ispred Učiteljskog doma) i mirno okupljanje ispred svih školskih ustanova u ponedjeljak 23. 12. u 18. sati kako bi se pokazalo zajedništvo i pijetet prema žrtvama i njihovim obiteljima.
Još jednom sućut svima pogođenima ovim strašnim događajem, a posebice roditeljima i obitelji ubijenog djeteta.
