TRESLA SE PROSVJETNA BRDA, RODIO SINDIKALNI MIŠ
Nakon svih peripetija, medijskog spina i halabuke, možemo trezveno napraviti mali presjek, rekapitulaciju cijele priče.
Bojali smo se da će se tresti brda, a roditi niti miš.
Svjesni smo da se vrte tko zna kakve zakulisne igre kod vrhuške i jednih i drugih, zato smo i bili i skeptični i suzdržani oko ove cijele priče. Nekako smo naslućivali da će ljudi biti izigrani.
Kao i u koroni ili bilo kojoj drugoj krizi, što smo i vidjeli i iskusili na svojoj koži, nezadovoljstvo mase se na vrlo manipulativan način kanalizira tako da mu se ponude neka rješenja kao spas, mobilizira ih se i iskoristi za određene akcije koje će navodno utjecati na danu situaciju i biti neki game changer.
Zajaše se na valu tog entuzijazma ljudi, prosvjeduje se, štrajka, nešto bojkotira, šprance su uvijek iste.
Ljudi se ispušu, ventiliraju nezadovoljstvo i frustraciju kroz te akcije.
Ne postigne se realno ništa. Ljudi ostanu razočarani, obeshrabreni i apatični, tek sad više ne vjeruju da se išta može promijeniti.
Agende idu dalje i dalje, ali se lažno ostavlja dojam da se nešto pokušalo.
Ostaje masa izmanipuliranih, prevarenih nezadovoljnika koji imaju sve manje i volje i energije oko nečeg se više uopće potruditi.
A ne kuže da je igra unaprijed dogovorena, da nisu ni imali šanse dobiti partiju.
No hajmo ponoviti kako se cijela ova priča odigrala.
Već dulje vrijeme, mjesecima, nakon što su napalili prosvjetare na onih famoznih pet zahtjeva prema Vladi, prijeteći strašnim štrajkovima koji će istu natjerati da popuste sindikatima, rezultat je jedno veliko ništa.
Najprije se odustalo od dva materijalna zahtjeva i pristalo samo na jedan (da podsjetimo, revizija koeficijenata i njihov linearni rast za sve zaposlene u sustavu odgoja i obrazovanja, prosvjetni dodatak dok se to ne riješi i povećanje postotka rasta osnovice plaće s dogovorenih 6% na 10. ) Inzistiralo se na dva zahtjeva nematerijalne prirode: odgodi i reviziji modularne nastave na godinu dana te odustajanju od zakona o ocjenjivanju.
Da podsjetimo, naš sindikat je još u svibnju 2024.g., puno prije drugih velikih sindikata, podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom RH Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023.) koji je Hrvatski sabor donio krajem 2023. g. Nažalost, ni nakon više od godinu dana vrli sud se nije udostojio ni odgovoriti!
Kroz puno medijske pokrivenosti i mahanja rukama na sve se moguće načine pokušao upogoniti entuzijazam prosvjetara te dati privid sindikalnog zajedništva.
Naravno, SHU je podbacio jer se već otprije dogovorio s vrhuškom i nisu sudjelovali u organizaciji ni štrajka ni prosvjeda te su ih vješto sabotirali i ulijevali učiteljima nesigurnost i u opravdanost i u legitimnost samih tih akcija.
Ali na kraju oni bar nisu ispali licemjerni, znalo se od početka kako dišu i da imaju neke svoje druge interese koji nisu dani široj javnosti na uvid.
Nakon što prvi štrajk u ožujku nije dao značajne rezultate, pokrenut je cirkularni regionalni štrajk u pet regija Hrvatske koji je završio sa središnjom Hrvatskom i Zagrebom 11. 4.
Nisu čak ni svi članovi štrajkali, što zbog gubitka dnevnice, straha, inertnosti, klasični razlozi.
Najbolji odaziv je bio u srednjim školama jer njih se dotiče i modularna nastava, a članovi i vodstvo SHU vrlo su uspješno sabotirali agresivnom kampanjom među članstvom i taj štrajk.
Najveći dobitnik i najglasniji medijski igrač bio je sindikat Preporod koji je uslijed činjenice da je SHU potpuno zakazao i otvoreno se slizao s vlasti na horuk pokupio vrhnje u vidu ogromnog povećanja članstva zbog ljudi koji su izašli iz SHU i prebacili se k njima, a dosta ljudi koji nisu nigdje isto je prešao u taj sindikat. Mreža je pametno bačena i uhvatila je puno ribe.
Obećavala se pravna zaštita, dojam da su jedini ispravni i koji nešto zaista čine, ,,pogledajte samo taj prodani SHU“ , vikali su. Dane provedene u štrajku sindikat nije niti djelomično kompenzirao članovima, a Vlada ih je odbila platiti.
Vrlo se glupo čovjek osjeća dok štrajka, a zna da nema od tog vajde, jer se samo manji broj ljudi priključio toj ključnoj sindikalnoj akciji i nastava se realno normalno pokrpala.
Još se gluplje osjeća kad uvidi da se zapravo bori za mjesečno povećanje plaće slično iznosu koje će mu se odbiti s plaće tim jednim danom bojkota nastave.
A pogotovo se glupo osjeća kad čuje ili pročita komentare javnosti kako su prosvjetari gramzivi, nezajažljivi i nikad im dosta para, jer javnost misli da se tu radi o nekom konkretnijem novcu. Dovraga, sucima je vlast šutke i ispod žita u jednom potezu povećala plaće za cca 500 eura, a tad se javnost nije ekstra bunila. Nije, jer nije bilo po svim medijima. To je jedna nula više od onog za što su se sindikati slavodobitno borili. Ali znate kako se kaže narodski, u selu najviše laje najmanji pas.
Na kraju je organiziran i veliki prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu 9.5. na kojem je članstvo moglo dobro ispuhati svoje frustracije i misliti da čini nešto konkretno.
I što je bilo na kraju balade?
Sindikati su se mirili i mirili s vladom i pompozno najavljivali štrajk u srednjim školama na kraju šk. godine. Prijetilo se štrajkom uslijed matura, javnost je sasjekla te najave i potpuno povukla podršku.
Na kraju je Preporod milostivo pitao članstvo da se izjasne o sporazumu s Vladom do kojeg su zajedno došli. Prihvatiti ga ili ići u taj kontroverzni maturalni štrajk.
Nije međutim bilo dovoljno kritične mase za štrajk i sporazum je potpisan.
A zapravo evo što je potpisano, tek to je u ljudima izazvalo samo još veću ogorčenost:
Nije dogovoreno ništa konkretno oko korekcije koeficijenata već samo da će se u neko doba nakon ljeta oformiti radna skupina za unapređenje materijalnih prava radnika. E, da, sindikati su dovoljno u milosti da će biti dio te radne skupine.
Ocjenjivanje se neće provoditi, ali će se osnovati i za to, pogađate, radna skupina! I opet se sindikatima dalo naizgled na važnosti jer će moći sudjelovati u njenom radu
Nije se uspjelo odgoditi modularnu nastavu na godinu dana, ali se uspjelo dogovoriti da se u sljedećoj školskoj godini učiteljima ne smije smanjiti norma ni zaduženja, a ako se to i desi, primat će istu plaću
Još su neke stvari dogovorene, ali će se o tom pregovarati u pregovorima za novi GKU. Što isto znači ,,objesi mačku o rep“, jer se u novu školsku godinu ulazi s istim starim GKU. Nije realno dogovoreno niti jedno novo pravo, niti su se pregovarači s druge strane stola uopće izjasnili da prihvaćaju i ono što im nije sporno! Isto tako, rekli su da se nisu pripremili, a nije zakazan ni novi datum pregovora.
I to je to. Sramno i razočaravajuće za veliku većinu ili čak sve gorljive pobornike svih akcija među članstvom koji su nesebično i optimistično sebi otkidali od plaće štrajkovima te su se vozili s drugog kraja zemlje za vrijeme nastave na glavni zagrebački trg na prosvjed.
Ali, sindikatima je obećano da će sudjelovati u radnim skupinama u kojima se odlučuje i raspravlja o pravima i koristi njihovih članova!
Zar je to uspjeh?
Nije li to nešto normalno, što se u nekom uređenom i poštenom društvu i sustavu podrazumijeva??
Sindikatima organizatorima ostalo je ogorčeno i razočarano članstvo.
Kao uostalom kod svih agendi koje nam se nameću posljednjih godina, samo smo mali pijuni i korisni idioti u velikim, unaprijed dogovorenim igricama onih koji drže poluge moći.
Jer, princip je isti, sve su ostalo nijanse, rekao je mudri Đole, pokoj mu dragoj duši koja je vjerovala u znanost.